недеља, 25. децембар 2016.

Pesme mog detinjstva

Koje su najlepše pesme za decu?



Foto: Pevaj sa Sandrom
Oni koji su rođeni pre drugog milenijuma se sećaju pesama za decu koje su izvodili Minja Subota, Zoran i Bojan Rambosek, Branko Kockica, Dragan Laković i neprevaziđeni dečji hor Kolibri. Ja sam odrasla u tom periodu i upijala sam svaku pevanu reč i svaku odsviranu notu, pokušavajući da ih zapamtim i tako zauvek zadržim u sebi.

Foto: Pevaj sa Sandrom
Imala sam gramofon, mnoštvo ploča i to je činilo bogatstvo mog kućnog muzičkog repertoara. Tada se muzika nije mogla slušati kad god poželite. Pesme koje smo učili u školi bile su većinom posvećene Drugu Titu, pionirima, rodoljublju i NOB-i (ako ste mlađi, izguglajte šta je to). Tek tu i tamo, vrlo retko, učili smo prave, divne, maštovite i kreativne dečije pesme. I možda upravo zbog tih retkih trenutaka, mnogo smo ih voleli i cenili svaki trenutak proveden u tom muzičkom blaženstvu.

Foto: Pevaj sa Sandrom
Kod kuće sam do besvesti slušala male gramofonske ploče na 33 i 45 obrtaja sa pričama za decu i dečijom muzikom, tako da sam ih sve znala napamet, od prve do poslednje stranice. Omiljene su mi bile Diznijeve bajke “Pinokio”, “Pepeljuga”, “Snežana i sedam patuljaka”, “Uspavana lepotica”, “Mačke iz visokog društva”, “Maza i Lunja” i “Petar Pan”, koje su na kraju imale divnu pesmu. To je bio sjajan multimedijalan koncept, progresivan za to vreme: posmatraj slike, slušaj ploče, čitaj knjigu. Mogla sam ih slušati dan i noć. I danas se sećam: “Strane ćeš da okrećeš kad Zvončica zazvoni ovako…”

Foto: Pevaj sa Sandrom
Od domaćih pesama, obožavala sam pesme “Baba Roga”, “Cica iz Grivca”, “Aždaja svom čedu tepa”, “Krokodil Gena” i dve velike longplejke sa Draganom Lakovićem i horom “Kolibri”: “Deco, pevajte sa nama” i “Dečje pesme”.  Sećam se da sam te ploče dobila od Deda Mraza za Novu godinu kada sam imala otprilike 6 ili 7 godina. Sa tih albuma sam volela pesme “Miš je dobio grip”, “Slon lepotan dondolan”, “Vuče, vuče, bubo lenja”, “Zakleo se bumbar”, “Magarence Njako” i “Šušti, šušti, bambusov list”. Veoma zanimljive, kreativne i smešne su mi bile pesme legendarnog Minje Subote “Išli smo u Afriku”, “Telefonijada”, “Razbole se lisica” i “Ečke Tečke”. Branko Kockica je bio naš najbolji TV drug, jedini koji je sa nama pričao iskreno, kao da smo veliki, i pružao nam odlično vaspitanje. Njegove pesme “U svetu postoji jedno carstvo” i “Mate, mate, matematika”
Foto: Pevaj sa Sandrom
smo svi znali, a one se i danas pevaju u vrtićima. 

Eh, to su bili bardovi mog detinjstva, koji su tadašnje generacije usmeravali ka pravim vrednostima. A vi, šta ste voleli da slušate kad ste bili mali?

Нема коментара:

Постави коментар