уторак, 21. јун 2016.

Srećan Svetski dan muzike!

Prvi Svetski dan muzike je proslavljen u Francuskoj 1982. godine, obeležavajući početak leta. Prvi put sam saznala za taj dan u četvrtom razredu srednje muzičke škole, što je bilo samo nekoliko godina nakon toga. 

Foto: Pixabay.com; Autor: viralyavas

Nastavnici su nam rekli da smo od grada dobili dozvolu da se organizujemo u ansamble i da sviramo i pevamo na ulicama Novog Sada. Kako je bio kraj godine, skoro smo se bili raspustili pa je samo nas nekoliko uspelo da se organizuje za kratko vreme. Sećam se da smo izveli nekoliko horskih pesama ispred Vladičinog dvora. S obzirom da to nije bilo uobičajeno (tada su se ulični svirači mogli videti samo u svetskim metropolama), publika nas je oduševljeno prihvatila i nagradila burnim aplauzom. To nam se osladilo pa smo brže-bolje sastavili orkestar od instrumenata koje smo mogli da sakupimo u datom momentu. 

U našem improvizovanom orkestru našla violončelo, violina, flauta i blok flauta a meni je nekako zapala za ruke gitara. Našli smo neke note (svaki klasični muzičar sa sobom nosi po neki štos nota) i svirali Mocarta, Betovena, Baha i šta god da smo mogli da se setimo. Baš je bilo lepo čuti poznate melodije kako osvajaju Novi Sad.

Tek mnogo godina kasnije ulični svirači su počeli da dolaze na novosadske ulice. Može se reći da su im školarci iz srednje muzičke škole “Isidor Bajić” utrli put. To muzičko slavlje, začeto u Francuskoj, postalo je svetski fenomen i trenutno se slavi u 32 zemlje sveta.



петак, 17. јун 2016.

Buka, glasna muzika i oštećenje sluha

Na nekoj od društvenih mreža na internet je postavljeno pitanje tolerisanja buke kod dece. Podstaknuta time, reših da dam komentar iz ugla muzičkog pedagoga.

Foto: Pixabay; Autor: phamtu 1509

Jedan od zadataka koji mi je poveren sticanjem tog zvanja je utemeljivanje i očuvanje dečijeg sluha. Jasno je da su muzički sadržaji, u odnosu na biološke ili medicinske, za mene prioritet u slušnim dešavanjima. Međutim, da bi rezultati muzičkih aktivnosti bili što uspešniji, potrebno je imati zdrav slušni aparat i znati kako ga očuvati. Svi znamo da je buka loša za slušni aparat, ali često nismo u stanju da odredimo granice do kojih je možemo tolerisati.

Ovde nije naglasak na buci u poslovnom okruženju već o dugotrajnom i čestom slušanju preglasne muzike kod dece. Da se razumemo: buka nije muzika, to su neželjeni zvuci iz okoline. Međutim, muzika može postati buka ukoliko izgubi svoju namenu, to jest kad više ne prija uhu i celom organizmu.


Foto: Pixabay.com; Autor: kpr2


Medicinska je činjenica da izlaganje dece bučnim sadržajima doprinosi slabljenju sluha, a stepen oštećenja zavisi od intenziteta, frekvencije, kontinuiteta i trajanja buke. Na primer, ukoliko ste vi ili vaše dete izloženi zvucima od 90 decibela (kosilica za travu, kamionski saobraćaj, motor), to će izazvati izuzetnu neprijatnost i uznemirenost a ako ste tome često izloženi to će, malo po malo, uticati na sposobnost slušnog razlikovanja. Ako je buka iznad 100 decibela (motorna testera, sirena hitne pomoći, avion, pisak sirene voza ili broda) više od minuta, to će oštetiti sluh i započeti proces njegovog gubitka. Da ne govorimo o snažnijim zvucima od 120 decibela (pucanj groma, buka u diskoteci) ili 130 decibela (pucanj iz oružja), što izaziva bol.   

Prekomerna buka utiče na gubitak sluha tako što ljudi koji su joj duže izloženi počinju slabije da čuju visoke frekvencije (preko 4.000Hz), kao što su ženski i dečji glasovi, zujanje komarca i sl. Gubitak sluha počinje neprimetno, a tek kada su promene uznapredovale osoba počinje teško da razume govor i kada je normalno glasan. Teško se razlikuju konsonanti kao što su s, f, š, č i h. Kasnije dolazi do pada sluha i na nižim frekvencijama. Takve promene su, nažalost, nepovratne i metoda lečenja nema, samo slušnih pomagala i eventualne ugradnje implanta hirurškim putem. 


Foto: Pixabay; Autor: Free Photos


Zato je važna prevencija!

Kada sledeći put poželite da vodite dete na svadbu ili neki ozvučeni koncert - držite se dalje od zvučnika. Ukoliko primetite da baka pojača TV aparat u dečjem prisustvu, nek dete bude što dalje od televizora, a najbolje je da baki nabavite slušni aparat. Kada vaš tinejdžer počne da sluša muziku uz slušalice, objasnite mu kakve su moguće posledice od slušanja muzike sa pojačanim volumenom. To se odnosi na bilo koji muzički žanr - kvalitet zvučnih ideja u ovom slučaju nije bitan.



недеља, 5. јун 2016.

Moje drage kamile

Nedavno smo objavili video za moju pesmu koju mnogo volim, „Ide prva kamila“, te poželeh da sa vama podelim zašto mi je ona specijalno draga.
Foto: Pevaj sa Sandrom

Elem, nekih desetak godina unazad, nakon što sam se vratila iz letovanja u Egiptu, setim se kamila koje sam tamo videla, kako se vuku po pesku, nogu pred nogu. I počne da mi se vrzma po glavi melodija. Refren sam odmah smislila, bio je vrlo pevljiv, ali strofe nikako da odmaknu od dva tona. Stavim ja note na papir, a ono zvuči bezvezno, da bezveznije ne može. I tako zaboravim i na kamile i na pesmu.

Slika: Aleksandra Grbić Hrustić, Akrilik na platnu 
Foto: Pevaj sa Sandrom  

Dve godine kasnije, dok sam sa decom čekla da počne neki nastup, nađe mi se nekako gitara u rukama. Počnem da drndam nekoliko akorada, onako iz dosade, i nekako mi izađe refren pesme o kamilama: „Dan za danom, kilometre broje, nogu pred nogu, nose grbe svoje.“ Pomislim kako je super, interesantna pevljiva melodija, a reči tačno opisuju letargiju i lagano geganje kamila. Čekaj, a šta će da rade te kamile u strofama? Hm, na primer neka hodaju, jer to svakako i rade. A onda mogu i da stanu. E, na kraju neka đuskaju. I tako nastade pesma, super pesma. A kada sam je dala fenomenalnom aranžeru Dejanu, zablistala je punim sjajem. Radeći sa decom u školi „Melodium“ vrlo brzo smo shvatili da klinci obožavaju tu pesmu. 

Foto: Pevaj sa Sandrom
Sada, kada živim u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, imam priliku da kamile viđam svakodnevno, čak i na putu od kuće do škole. Gegaju se sporo, ne razmišljajući ni o čemu. Gledaju me umiljato, očima sa velikim trepavicama i lenjo žvaću travčice koje usput nađu. Kamile koje se mogu videti ovde, na Bliskom Istoku, imaju samo jednu grbu a one dvogrbe se nalaze u Srednjoj Aziji. Moram razočarati one koji misle da postoje i kamile sa tri i više grba - nažalost, to nije tačno. Takođe, pogrešno je i uverenje da kamile skladište vodu u svojim grbama. Njihove grbe su u stvari rezervoari za salo, koje im služi da prežive velike vrućine tako što smanjuju trošenje vode u telu. Jeste li znali da se bebe kamile rađaju bez grbe? One su veoma vezane za majku i od nje se ne razdvajaju i po nekoliko godina. 

U arapskom svetu kamile su simbol strpljenja, tolerancije i izdržljivosti. Ovu lokalnu, Emiraćani zovu Džamila, ali pored tog imena imaju još stotinak različitih naziva za kamile, jer su one izuzetno važne za arapski narod.